Mi smo Silente.

Sančo, Tibor, Lorena, Ivuša, Doris i Šimun

Ovo je naša web stranica i tu pišu samo stvari koje se nas tiču. Kad se neke stvari ne budu ticale nas, reći ćemo. Nekad smo se zvali Silent, ali to je druga priča.

Ako pristajemo na to da priča postoji tek kad je netko drugi čuje, onda je naša priča počela 12.2.2013. Tog dana izbacili smo pjesmu Terca na tišinu zajedno s video spotom. Video spot režirao je Dejan Aćimović. On je ujedno i prva osoba koja je rekla da ćemo biti face jednog dana. Ako ne računamo naše roditelje i par frendova koji bi u solidno pijanom stanju govorili: “Ej stari, pazi što ti kažem,  vi ćete bit zakon, ne govorim ti ja to jer smo prijatelji.” U spotu glume Goran Bogdan i Matea Elezović. I Saša Lošić iz Plavog okrestra se pojavi. To je Dejanovo maslo, mi i ne znamo kako su oni upali tu. Znamo samo da smo upoznali Gorana i Mateu i da ih volimo. A Sašu Lošića samo volimo, nismo ga nikad upoznali.

Nakon te pjesme sve se promijenilo.

 Potpisali smo ugovor s Aquarius records izdavačkom kućom. Svi su nam govorili da se pazimo izdavača. Ne razumijemo što to znači. Album Lovac na čudesa izdali smo 28.10.2013., a glazbeni producent je bio Nikša Bratoš. Svi su nam govorili da se pazimo producenata. Niti to ne razumijemo što znači.

 Lovac na čudesa prvi je i zasad jedini naš album. Sami pišemo i radimo na pjesmama jer vjerujemo da jedino to ima smisla. Autorske suradnje nas ne privlače, neugodno bismo se osjećali. Barem sada tako mislimo. Obrade također ne sviramo. To ima smisla ako to voliš i znaš. Mi to ponekad znamo, ponekad volimo, ali nikad oboje u isto vrijeme. Zato se nećemo baviti time.

Pjesme koje pišemo uglavnom su ljubavne. Mišljenja smo da su općenito sve pjesme ljubavne. Ljubav prema osobi, stvari ili ideji. Uvijek se radi o višku ili o nedostatku ljubavi. Nezgodno je kad je ljubav na nekoj neutralnoj nuli. Onda vjerojatno nema pjesme o tome. Ako ima, vjerojatno je loša. Konkretnu temu ili glavnu misao pjesme u pravilu ne dijelimo ovako kroz razgovor. Čini nam se da ljudi razumiju pjesme sve dok im mi ne počnemo objašnjavati. Onda se više ništa ne razumije.

 Žanrovski smo negdje u pop-rocku. Ali doboko je more pop-rocka. Čini nam se da živa svirke više naginje prema rocku, a studijska više prema popu. Ali ne mora bit. Pročitali smo u jednoj knjizi Pojmovnik popularne glazbe autora Zlatka Gala da postoji žanr alternativni pop-rock. Čekamo da taj žanr postane popularan pa da se izjasnimo kao takvi. Do tada fino balansiramo negdje između. Rokeri će reći da smo pop, a poperi da smo rock. Ne namjeravamo uvjeravati ljude ni u jedno ni u drugo. „Gdje me staviš, tu ću rasti“, kaže Gibonni. Ali šta Gibonni zna.

Uglavnom nas doživljavaju kao dubrovački bend. Većinom i jesmo iz Dubrovnika, samo što je Lorena s Korčule. Većinski smo situirani u Dubrovniku, vježbamo i funkcioniramo u sklopu Udruge mladih Orlando.  Ako nas tko želi kontaktirati ili upitati nešto, imate naše email adrese i facebook profile. Cijenimo svaku povratnu informaciju. Ako smo išta naučili u ovom kratkom vremenskom periodu na hrvatskoj estradi, onda je to činjenica da jedan komentar stvarne osobe ili stisak ruke znači više od otprilike milijon bombastičnih medijskih naslova.

 

 Pozdrav svima i hvala vam na slušanju,

 članovi benda Silente.